Kantovo sapere aude. Vrijedi li to i u praksi?

Autori

  • Franjo Mijatović Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, Hrvatska

DOI:

https://doi.org/10.7251/SIN2403002M

Ključne reči:

Kant, sapere aude, nepunoljetnost, prosvjetiteljstvo, javna i privatna upotreba uma, sloboda mišljenja, praksa

Apstrakt

U radu će biti analizirane tri ključne ideje Kantova spisa Odgovor na pitanje: Što je prosvjetiteljstvo? To su: usudi se misliti, javna i privatna upotreba uma, i na koncu, pitanje u kojoj se mjeri, u pragmatičnom društvu može primijeniti Kantov prosvjetiteljski moto sapere aude. Središnja ideja ovoga rada pripada slobodi mišljenja koja nailazi na zakone, moćne pojedince, utjecajne društvene institucije, te na vlastita ograničenja poput kukavičluka u ozbiljenju prosvjetiteljskog mota usudi se misliti kao sredstva oslobađanja čovjeka od nepunoljetnosti. Isticanjem slobode mišljenja kao momenta racionalnog i kritičkog promatranja svijeta a priori je isključena svaka mogućnost koaliranja društvenog instruiranog mišljenja i pojedinčevog moralnog ponašanja u društvu. S druge strane Kant smatra kako je jedino autonomnom pojedincu sposobnom za moralnost, a ne državi ili drugim društvenim institucijama, dozvoljeno određivati granice svoje i tuđe slobode mišljenja i propisivati zakone prema vlastitoj slobodnoj upotrebi uma. Politička i moralna sloboda kao prostor prosvjetiteljske lozinke usudi se misliti predstavljaju i izvor kritike moralno-pravne slobode mišljenja i njezine (ne)primjenjivosti u praksi.

Reference

Arendt, H. (2013). Što je politika? Fragmenti iz zaostavštine. Disput.

Berlin, I. (2000). Četiri eseja o slobodi. Feral Tribune.

Bourdieu, P. (1993). Sociology in question. SAGE Publication Ltd.

Brandt, R. (2009). Immanuel Kant – Was bleibt? In H. F. Klemme (Ed.), Kant und die Zukunft der europäischen Aufklärung (pp. 500–543). Walter de Gruyter.

Bubalo, I. (1984). Kantova etika i odgovornost za svijet. Kršćanska sadašnjost.

Butler, J. (2009). Critique, dissent, disciplinarity. Critical Inquiry, 35(4), 773–795. https://doi.org/10.1086/599585

Deligiorgi, K. (2005). Kant and the culture of Enlightenment. SUNY Press. https://doi.org/10.1515/9780791483145

Faulstich, P. (2011). Aufklärung, Wissenschaft und lebensentfaltende Bildung. Geschichte und Gegenwart einer großen Hoffnung der Moderne. Transcript Verlag.

Fleischacker, S. (2013). What is Enlightenment?. Routledge. https://doi.org/10.4324/9780203070468

Foucault, M. (1996). What is critique. In J. Schmidt (Ed.), What is Enlightenment? Eighteenth-century answers and twentieth-century questions (pp. 382–398). University of California Press.

Foucault, M. (1997). Što je prosvjetiteljstvo. Čemu: časopis studenata filozofije, 4(10), 87–100.

Foucault, M. (2010). Vladanje sobom i drugima: Predavanja na Collège de France (1982.–1983.). Antibarbarus.

Foucault, M. (2015). Hrabrost istine; vladanje sobom i drugima: predavanja na Collège de France (1983.–1984.). Sandorf.

Gerhardt, V. (2009) Die Menschheit in der Person des Menschen. Zur Anthropologie der menschlichen Würde bei Kant. In H. F. Klemme (Ed.), Kant und die Zukunft der europäischen Aufklärung (pp. 269–291). Walter de Gruyter.

Govedarica, J. (2021). Kantovo shvatanje prosvećenosti. Theoria, 2(64), 49–67. https://doi.org/10.2298/THEO2102049G

Habermas, J. (2009). Moderna nedovršen projekt. Politička misao, 6(2) 96–111. https://hrcak.srce.hr/file/72884

Hamann, J. G. (1996). Letter to Christian Jacob Kraus. In J. Schmidt (Ed.), What is Enlightenment? Eighteenth-century answers and twentieth-century questions (pp. 145–153). University of California Press.

Horkheimer, M., & Adorno, T. (1989). Dijalektika prosvjetiteljstva, filozofijski fragmenti. Veselin Masleša.

Kant, I. (1984). Kritika čistog uma. Nakladni zavod Matice hrvatske.

Kant, I. (1990). Kritika praktičkog uma. Naprijed.

Kant, I. (1991). Spor fakulteta. In I. Kant, F. W. J. Schelling, & F. Nietzsche. Ideja univerziteta (pp. 19–122). Globus.

Kant, I. (1999). Metafizika ćudoređa. Matica hrvatska.

Kant, I. (2000a). Odgovor na pitanje: Što je prosvjetiteljstvo?. In I. Kant. Pravno politički spisi (pp. 35–41). Politička kultura.

Kant, I. (2000b). O općoj izreci: To bi u teoriji moglo biti ispravno, ali ne vrijedi u praksi. In I. Kant. Pravno-politički spisi (pp. 59–99). Politička kultura.

Kant, I. (2000c). Prema vječnom miru. In I. Kant. Pravno-politički spisi (pp. 113–155). Politička kultura.

Kant, I. (2004). Šta znači: orijentisati se u mišljenju. Arhe, 1(1) 251–259. https://doi.org/10.19090/arhe.2004.1.25p

Kant, I. (2013). Antropologija u pragmatičnom pogledu. Breza.

Kant, I. (2016). Utemeljenje metafizike ćudoređa. KruZak.

Kleingeld, P. (2018). Moral autonomy as political analogy self-legislation in Kant’s Groundwork and the Feyerabend Lectures on natural law (1784). In S. Bacin, & O. Sensen (Eds.), The emergence of autonomy in Kant’s moral philosophy (pp. 158–175). Cambridge University Press. https://doi.org/10.1017/9781316863435.010

Klemme, H. (2023). Die Selbsterhaltung der Vernunft. Kant und die Modernität seines Denkens. Kloestermann Rote Reihe.

Koselleck, R. (1998). Critique and crisis. Enlightenment and the pathogenesis of modern society. The MIT Press.

La Rocca, C. (2009). Aufgeklärte Vernunft – Gestern und Heute. In H. F. Klemme (Ed.), Kant und die Zukunft der europäischen Aufklärung (pp. 100–123). Walter de Gruyter.

Laursen, J. C. (1996). The subversive Kant: The vocabulary of „public“ and „publicity“ In J. Schmidt (Ed.), What is Enlightenment? Eighteenth-century answers and twentieth-century questions (pp. 253–269). University of California Press.

Mendelssohn, M. (1996). On the question: What is Enlightenment?. In J. Schmidt (Ed.), What is Enlightenment? Eighteenth-century answers and twentieth-century questions (pp. 53–58). University of California Press.

Piché, C. (2015) Kantian Enlightenment as a critique of culture. Con-Textos Kantianos, 2(2), 197–216. https://doi.org/10.5281/zenodo.33970

##submission.downloads##

Objavljeno

2024-09-23